Nogometna sezona već je u završetku kako za seniore tj. velike dečke, tako i za one najmlađe i najmanje. Nakon skoro završene sezone i viđenih raznih situacija na utakmicama i turnirima imam želju za predstavljanje nekih nenapisanih nogometnih pravila, tj. smjernica i to prije svega psiholoških, odnosno način postupanja u određenim situacijama, koje su bitne za odgoj više manje svakog sportaša, pa i nogometaša u njegovom početku, makar to bila i samo igra.

1. Podržavajte dijete: Ne mislim samo u financijskom smislu. Istraživanje je pokazalo da većina djece sudjeluje u sportu uglavnom za zabavu. Djeca ne razmišljaju o igranju u Realu ili Barceloni kada imaju 10 godina, kao što je to prisutno kod nekih roditelja. Djeca bi se trebala prvenstveno zabaviti,  jer je to njihova zabava pa se onda zabavite i uživajte i vi. Svaki roditelj bi trebao pokušati shvatiti da, ako plati za opremu i mjesečnu članarinu, to ne znači da su vlasnici igre ili da se trener treba opravdavati roditeljima za svoje odluke i način rada. Igra pripada igračima, a treneru način rada i donošenje odluka.

2. Na vrijeme dovedite mladog nogometaša na treninge i utakmice. Ne samo zbog navikavanja na disciplinu, točnost i neometano odvijanje treninga. Trening ne počinje s dolaskom na travnjak. To počinje s pravodobnim dolaskom barem 15 minuta prije u svlačionicu i s pripremom za trening. U ekipnim sportovima svlačionica može, prije i nakon utakmice, u praksi u mnogim slučajevima biti korisnija za učenje životnih lekcija, a ponekad i zabavnija od same utakmice.

3. Poštujte prostor svlačionice. To je mjesto gdje ulaznice imaju trener, stručni stožer i naravno igrači.

4. Podržite trenera i pustite ga da radi svoj posao – trenira. Ako kritizirate trenera pred očima svog djeteta  vaše je djelo kontraproduktivno. S time samo potkopavate djetetu vlastito iskustvo. Postoji jedna stara ironična poslovica koja opisuje odnos između trenera i roditelja: ”Naravno da znam više od trenera, jer ja svoje dijete znam najbolje” ili „Pa i ja sam nekad igrao nogomet znam ja kako igra funkcionira.“ Trener je voditelj i odgovoran je za odluke koje su donesene u najboljem interesu ekipe kao cjeline. Iako se roditelj ne mora složiti s odlukom, pogotovo ako se radi o vašem djetetu, trebate razumjeti i poštovati ulogu trenera.

5. Korištenje pravila 24-sata: 24-satno vrlo važno pravilo funkcionira na sljedeći način. Ako imate nešto za reći treneru čekajte 24 sata nakon događaja prije nego što ćete razgovarati s njim – naravno bez dodataka alkohola ili ostalih “stimulansa”. U međuvremenu, dobit ćete bolju perspektivu baš kao i trener. Tijekom tog vremena, u postupku se eliminira mnogo argumenta. Nogomet je emocionalna igra. Zbog toga je najbolje da se emocije smire prije razgovora s trenerom. Razgovarajte tako kako to za dvije odrasle osobe i dolikuje.

6. Vožnja u autu: To može postati točka velikog trenja između mladih igrača i njihovih roditelja. Kad nakon utakmice sjednete u auto, ne zasipajte ih s milijun pitanja i savjeta ili im nametati vaša mišljenja što su u pojedinim situacijama trebali napraviti; kao prvo za to je zadužen trener, a kao drugo djeca se najčešće niti neće prisjetiti o kojoj situaciji govorite jer je njima najvažnije da su se zabavili, osim toga dijete koje ući o bilo čemu što ga ispunjava srećom i radi ono što voli sigurno da želi uradit sve najbolje za ekipu i za sebe. Vozite ih na obiteljski ručak ili ukusnu večeru. Nemojte kritizirati njihovu igru – ili čak igru suigrača. Dopustite im da oni govor. Dopustite im da vam kažu ono što oni imaju na umu. Ako želite nešto pitati, pitajte ako su se oni zabavili. Vožnja kući ponekad može biti vrlo emocionalna, taj osjećaj pojačava i emocionalna utakmica. Razgovarajte o nečemu sasvim drugome, a ako će dijete htjet razgovarat o utakmici pohvalite ih kao igrača i ekipu kao cjelinu.

7. Nogomet je sportska igra, koja zahtijeva sve više znanja i hrabrosti. Budite strpljivi

i potaknite djecu da se igraju, ali da daju i sve od sebe, prije svega u usvajanju znanja. Neka djeca trebaju više vremena za učenje, kao i za vožnju biciklom, ali na kraju svi voze bicikl na isti način.

8. Ne budite roditelj sa štopericom. Nekoliko puta sam vidio roditelje na tribinama koji mjere količinu vremena svojeg djeteta na travnjaku. Roditelji sa štopericom promatraju samo njihovo dijete, utakmice nikada. Oni su oduševljeni kada njihovo dijete zabije ​​gol, ali ih nije briga ako gol zabije jedan od suigrača. Jedna od velikih lekcija u momčadskim sportovima je naučiti kako timski rad može napraviti razliku, a nogomet je upravo to – timski sport. Timski rad između roditelja često je jednako važan kao i timski rad među djecom na travnjaku. Samo jedna štoperica među roditeljima može promijeniti “kemiju” nogometne sezone među mladićima.

9. Suđenje. Ako bi suđenje bilo tako jednostavno mogao bi suditi svatko ali očito to ne može. Što više budete proklinjali i urlali manje ćete simpatija od sudaca “zaraditi”. Suci čuju gotovo sve. Suci, barem većina, na utakmicama sude najbolje što mogu i neminovno čine pogreške, baš kao što griješe treneri i igrači. Ako gubite živce na tribini u prvom redu nije ugodno za vaše dijete, kamoli za vas. Pokušajte shvatiti da ste primjer svojoj djeci i neka vam ne bude svejedno kako se ponašate, što govorite/vrištite dok s tribine gledate djecu kako igraju.

10. Roditelji trebaju razumjeti i poštivati ​​koncept timskog djelovanja i trebali bi biti svjesni da svaka momčad ima igrače koji su nešto bolji od drugih, ali konačni uspjeh momčadi zahtijeva suradnju svakog tko je član tima – bio on rezervni golman ili pak tehnički vođa – oružar. Nijedan pojedinac u povijesti momčadskih sportova, bez obzira koliko on velik i fantastičan bio, ne bi doživio uspjeh bez ostalih članova tima.

11. Roditelji trebaju shvatiti da su nogometaši oni koji igraju igru. Ako mladić tijekom utakmice stalno čeka upute ili gleda prema tribinama čekajući kakav signal, dijete se ne može usredotočiti na utakmicu i time gubi kontakt s trenerom i suigračima, što narušava i dio učenja od strane trenera – kako se odazvati i sudjelovati u sportskoj priči tijekom utakmice. Sa svojom momčadi i trenerom, ne s publikom, koja god ona bila.

12. Ne nudite novac svom djetetu za broj postignutih golova. Nemojte im kupovati poklone i govoriti im da im je to nagrada za gol ili pobjedu. Nagrada za pobjedu ili gol im treba biti sreća, a ako ih vi već želite nagraditi onda im poklonite nešto, ali bez rečenice „To ti je za gol/pobjedu“. Strast i ljubav prema nogometu ne može se naučiti ili kupiti. Potaknite djecu da blokiraju udarce na gol i da se čvrsto bore uz kornere i uz aut liniju – ovo će im dobro poslužiti, čak i u životu.

13. Ako je moguće, dijelite i kupujte neku korištenu sportsku opremu, osobito u rastućim godina. Vaša djeca ne trebaju novih kopački koliko ih imaju Messi ili Ronaldo, bez obzira u kojem se poreznom razredu nalazite. Zbog novih kopački neće postati bolji nogometaši.

14. Pratite događanje na travnjaku ne na semaforu. Iako je rezultat i plasman u malo starijim uzrastima donekle važan, mjerenje uspješnosti isključivo na temelju  bodova, pobjeda i poraza može biti vrlo opasno. Na kraju, dijete je ono koje mora razviti strast za igru i pokazati želju da odigra najbolje koliko može. To je njihova igra. Neka je oni i igraju. Zapamtite da je nogometno razvijanje maraton, a ne sprint.

15. Potaknite djecu u školi i kod učenja. U konačnici budite ponosni i na dječji školski uspjeh i život izvan nogometnog travnjaka. Zašto? Zbog toga jer nogometaš u svom životu mora biti spreman na najgore, ali u isto vrijeme imati nadu za sve najbolje, u sportskom smislu govoreći. Ako u životu nogometaša nešto krene „krivim putem“, odnosno, ne bude dovoljno uspješan i kvalitetan u nogometu, uvijek se može osloniti na obrazovanje i znanje.