Budući da primarno radim s mladim sportašima sve sam više svjestan važnosti kvalitetnih odnosa u timu sportaša. Suradnja sportaša, roditelja i trenera naziva se "trokut suradnje" i bilo bi poželjno da taj trokut, geometrijskim rječnikom, bude jednakostraničan.  To znači da je jednako važan odnos između trenera i roditelja, kao i odnos roditelja i sportaša te sportaša i trenera. Sportski psiholog u tom trokutu suradnje često bude posrednik i nastoji svakoj strani pomoći da uspostavi optimalan odnos. Međutim, kakav je to optimalan odnos? Toni Nadal, stric i bivši trener poznatog španjolskog teniskog asa Rafaela Nadala, rekao je da odnos između trenera i sportaša mora imati zastupljene tri komponente: poštovanje, posvećenost i povjerenje. Mogli bismo slobodno zaključiti da su ovo komponente svakog kvalitetnog odnosa. Međutim, u sportu ponekad treneri na neprikladan način žele steći poštovanje tako da pod svaku cijenu žele nametnuti svoj autoritet i na taj način steći poštovanje. Jednako tako traže od sportaša potpunu posvećenost ciljevima, a da prethodno nisu jasno definirali što očekuju od svojih sportaša ili su to (iz)rekli na način koji sportašima nije bio jasan i razumljiv. Za posljednju komponentu - povjerenje, potrebno je mnogo iskustva i izazovnih situacija kroz koje treba proći kako bi se odnos razvio u željenom smjeru. Osim toga, da bismo razvili kvalitetan odnos potrebno je mnogo truda i međusobnog razumijevanja, ali i kvalitetne komunikacije. Za kvalitetnu komunikaciju nudim nekoliko savjeta trenerima: