Samopouzdanje u sportu
Samopouzdanje se definira kao vjera u vlastite vještine i sposobnosti i vrlo je važan element u mentalnom sklopu sportaša. Ovdje se po mnogima krije odgovor na pitanje tko će imati više sabranosti i mirnoće u presudnim trenucima utakmice/natjecanja. Govor tijela nam može pomoći u otkrivanju tko ima koliko samopouzdanja. Energija i fokus također su u uskoj vezi sa samopouzdanjem. Sukladno tome, sportaše koji vjeruju u sebe možete prepoznati po uspravnoj posturi tijela, odvažnom i fokusiranom pogledu i energičnim pokretima. Takvi sportaši u stanju su svojom energijom "zaraziti" i ostale (su)igrače čime dodatno pridonose kvalitetnoj izvedbi. Međutim, ako je sportaš previše samouvjeren, postoji rizik da precijeni svoje sposobnosti i istovremeno podcijeni protivnika. U takvim situacijama Izostaje kontrola uzbuđenja, fokus obično bude usmjeren na faktore nebitne za izvođenje i izvedba je loša. Kako bi samopouzdanje doveli u srednje visoku (poželjnu) razinu, potrebno je procijeniti osnovne elemente samopouzdanja. U prvom redu je to priprema. Mnogim sportašima je dovoljno ako
znaju da su prije natjecanja dobro odradili treninge, osjećaju se spremno i jedva čekaju natjecanje. Osim pripreme, nekim sportašima je veoma važna podrška od svoje obitelji, svog tima, navijača i ostalih. Iskustvo i rezultati također mogu imati važnu ulogu u procjeni samopouzdanja. Ovdje je važno naglasiti da ponekad sportaš može imati dobro iskustvo s nekih važnih natjecanja, ali rezultati na posljednjim natjecanjima ne daje mu za pravo da se osjeća samopouzdanim. U tim situacijama je važno razlučiti koji segment bolje pridonosi samopouzdanju. Ako je sportašu važnije iskustvo, to će biti dovoljno da se osjeća samopouzdanim prije nekog važnog natjecanja bez obzira na to što rezultati ne idu tome u prilog. Iz ovog je razvidno da je samopouzdanje kompleksan konstrukt u psihologiji sporta, a ako tome još dodamo i oscilacije samopouzdanja tijekom izvedbe i njen utjecaj na fokus, onda bi se priča mogla još dodatno zakomplicirati. No, za sad toliko. Do nekog drugog čitanja na ovu ili sličnu temu šaljem vam sportski pozdrav.
Piše: Matej Fiškuš, mag.psych.