SAMBO HRVANJE
SAMBO
HRVANJE
Sambo je stil hrvanja, koji korijene vuče iz
japanskoj juda, te nekoliko tisuća zahvata iz raznih hrvačkih stilova s
područja bivšeg SSSR-a (Gruzije, Tađikistana, Uzbekistana, Kazakstana,
Kirgistana i Armenije), i borilačkih sportova kao što su jujitsu, shuai jiao i savate
boks.
Vasilij Oščepkov smatra se ocem sambo hrvanja. Tokom
života trenirao je judo, a trenirao ga je utemeljitelj juda Kano Jigoro.
Oščepkov je umro u zatvoru u vrijeme Staljinovih čistka, gdje je završio pod
optužbom da je japanski špijun. Kasnije je Viktor Spiridonov, ruski časnik, doprinio
daljnjem razvoju i usavršavanju sambo hrvanja. Zasluge da se sambo prihvati kao
službeni sport u Rusiji 1938. godine, pripadaju Anatoliju Karlampijevu.
Borba traje šest minuta u klasičnom hrvačkom
borilištu. Natjecatelji nose kratke hlače i kimono u istoj boji, crvenoj
odnosno plavoj. Obuveni su u hrvačke tenisice. Broj sudaca je tri, isti kao i u hrvačkih mečeva.
Težinske kategorije su identične grčko-rimskom i slobodnom načinu hrvanja. Isto
vrijedi i za žensko sambo hrvanje. Najpoznatiji sambo hrvači i hrvačice su Fedor
Emeljanenko, Murat Kasanov, Irina Rodina i Svetlana Galyant. Emeljanenko je
četverostruki svjetski prvak, europski prvak te je šest puta osvajao rusko
nacionalno prvenstvo. Kasanov je jedanaest puta bio svjetski prvak, sedam puta
europski te devetnaest puta prvak Rusije. Rodina je bila jedanaest puta, a
Galyant sedam puta svjetska prvakinja u sambo hrvanju.