Povijest šaha
POVIJEST ŠAHA
Ne postoje uvjerljivi
dokazi da šah postoji prije 6. stoljeća u ovom obliku kakav se danas igra. Pronađene
su dvije figurice za vrijeme arheoloških istraživanja u Uzbekistanu. Bile su
izrađene od slonovače za vrijeme vladavine cara Huviške, a stručnjaci pretpostavljaju
da su to šahovske figure.
Jedna od
preteča modernog šaha bila je i indijska čaturanga, sanskrtski naziv za bitku
formacija, gdje su figure predstavljale kralja, njegove mudrace i četiri
vojske: slonove, dvokolice, konjicu i pješaštvo. Bacanjem kocke određivalo se
kretanje figura. Igra se spominje i u indijskom epu Mahabharati. Igranje čaturange
procvalo je u sjeverozapadnoj Indiji oko 7. stoljeća. Prema povjesničarima čaturanga
postupno evoluira u šatrandž (shataranj) koji se igrao u Iranu. U toj igri
pobjednik je bio onaj koji je zarobio kralja. Oko 750. godine šah je došao u Kinu,
a do 11. stoljeća stigao je i do Japana i Koreje.
Čaturanga ili
Najpoznatija
zbirka šahovskih figura, njih 78 izrađene su od morževih kljova, a nađeni su 1831.
godine na otoku Lewis koji pripada otočju Outer Hebridi, sjeverozapadno od
Škotske. Potječu iz 11. ili 12. stoljeća, a pretpostavlja se da su ih izradili
Vikinzi.
Šah je povremeno zabranjivan od kraljeva. Luj IX. zabranio je igranje šaha u
Francuskoj 1254. godine. Popularnost šaha je rasla, te je često povezan s
bogatstvom, znanjem i moći. Zaljubljenici u šah bili su engleski kraljevi
Henrik I. i II., John i Richard I., Filip II. i Alfonso X. u Španjolskoj, te Ivan
Grozni iz Rusije. Šah je bio poznat kao kraljevska igra još u 15. stoljeću.
Službeni
svjetski prvaci imenuju se od 1851. godine. Svjetsko prvenstvo u šahu prvi puta
je održano 1886. godine za muškarce, dok je za žene prvo Svjetsko prvenstvo
bilo održano 1927. godine. Od iste
godine održava se i Šahovska Olimpijada u Londonu.