POVIJEST MAČEVANJA
POVIJEST
MAČEVANJA
Mačevanje je kao sport postojao još u starom Egiptu.
Postoji rezbarija koja prikazuje borbe mačem koje se odvijaju uz nadzor sudaca,
a natjecatelji koriste zaštitnu opremu sa mačevima koji imaju zaštićene vrhove.
Od brončanog doba, (2300.-1100/750. god. pr. Kr.), pa do početka 20. stoljeća, mač
se uglavnom koristio kao hladno oružje. Moderno mačevanje nastaje u Španjolskoj
gdje postoji nekoliko knjiga o mačevanju, a to su ujedno i najstariji sačuvani
priručnici o mačevanju sa prostora zapadne Europe. Jednu od tih knjiga napisao
je između 1458. i 1471. godine Diego de Valera pod nazivom '' Treatise on Arms'' ('' Rasprava o
oružju''), nedugo prije nego li je Katolička crkva zabranila održavanje
mačevalačkih dvoboja. Španjolci u svojim osvajačkim pohodima tokom 16.
stoljeća, mačevanje prenose i u druge krajeve svijeta.
Francuz Nicolas Texier de la Boëssière izumio je 1780. godine zaštitnu masku za mačevanje, te time doprinio sigurnosti mačevanja. Rapir mač izumljen je u 16. stoljeću, duž cijele svoje dužine je oštar, a glavno sredstvo napada je ubod. Francuski učitelji su razvili školu koja
Mačevanje je na programu još od prvih Olimpijskih
igara 1896. godine sa disciplinama u floretu i sablji ali samo u muškoj
kategoriji. Elektronska tehnologija uvodi se u disciplini mač 1936. godine, u
floretu 1956. godine, te u disciplini sablja 1988. godine. Žene se prvi put
natječu na Olimpijadi 1924. godine u disciplini floret, a u disciplini mač
1996. godine. Međunarodni mačevalački savez FIE (Fédération Internationale
d'Escrime), osnovan je 1913. godine u Parizu, a danas mu je sjedište u
Lausanni. FIE danas broji 145 zemalja članica. Hrvatski mačevalački savez
primljen je u FIE 1992. godine.