POTEZANJE UŽETA

Doznajte više o tradicionalnom sportu na otvorenom, pročitajte o povijesti ove igre te gdje je danas popularna.

Jedan od tradicionalnih sportova svoje korijene vuče još iz doba stare Grčke, gdje je imao nekoliko naziva, a to su ''helkustinda'', ''efelkustinda'' i ''dielkustinda''. Prema grčkom leksikografu Juliju Poluksu koji je živio u 2. stoljeću, prve dvije igre ''helkustinda'' i  ''efelkustinda'' bile su obične varijante potezanja užeta, dok se igra ''dielkustinda'' održavala bez užeta ili konopa (natjecatelji su se držali za ruke). Potezanje užeta bilo je među popularnijim sportovima u staroj Grčkoj gdje se na taj način održavala snaga te su se na taj način i pripremali za ratove.  U drevnoj Kini također se prakticiralo povlačenje užeta u razdoblju od 8. stoljeća pr. Kr. pa do 5. stoljeća. Za vrijeme dinastije Tang igra se  koristila u sklopu vojne obuke gdje je sudjelovalo petstotinjak vojnika, a uže je bilo dugo oko 167 metara. Sve je bilo popraćeno ritmovima ekipa bubnjara sa svake strane. Prema arheološkim nalazima postoje dokazi da je igra bila popularna i u Indiji tijekom

12. stoljeća. Hram Sunca u mjestu Konark (Indija), izrađen je 1255. godine, a na zapadnom je krilu kameni reljef na kojem se jasno vidi da je potezanje užeta u tijeku. Vikinzi su potezali uže od životinjske kože iznad vatrene jame što je ujedno bio i test izdržljivosti za nadolazeće bitke i osvajačke pohode. Između 1500. i 1600. godine u Francuskoj i Velikoj Britaniji održavaju se turniri u potezanje užeta. Mohave Indijanci koristili su povlačenje užeta za rješavanje međusobnih sporova. 

Na Olimpijskim igrama od 1900. do 1920. godine potezanje užeta bio je službeni sport. Najviše uspjeha imali su Švedska, Velika Britanija i SAD. Tada je na prvim igrama bio dozvoljen nastup kombiniranih ekipa te više ekipa iz više država. TWIF je međunarodna federacija koja trenutno broji 53 zemlje članice.

Pravila su jednostavna. Ekipe se rasporede duž užeta promjera oko 10 cm te na sučev znak zviždaljkom počinju vući uže za zadanu udaljenost. U Hrvatskoj je igra popularna kao dio rekreativnih i zabavnih prigoda kad se okupi lokalno stanovništvo na pučkim zabavama i veselicama diljem jadranske obale. Standardni je dio programa tradicionalnih dječjih igara u Trsteniku na Pelješcu na kojima sam i nekoliko godina sudjelovao kao ponosni roditelj.