Registracija

Kako se nositi s (ne)uspjehom?

Matej Fiškuš , 30.01.2019 10:11
Mnogim sportašima predstavlja problem održavanje stanja sabranosti u situacijama kad se postigne (ne)očekivani ishod. Bilo da se radi o iznenađujućem porazu ili o pobjedi koju je malo tko (pa i sâm sportaš) očekivao. Drugim riječima, teško je ostati "hladne glave" i biti sabran, a pogotovo ako je raspored nastupa zgusnut, odnosno ako se radi o turnirskom natjecanju gdje se unutar 48 sati treba oporaviti i spremiti za sljedeći nastup. Ovdje je važno nekoliko stvari. U prvom redu, potrebno je imati "cooling off" period, odnosno period hlađenja. To može trajati nekoliko sati i važno je dati tijelu i umu da se odmori. Nepotrebno je raditi dubinske analize jer racionalni dio mozga ne može raditi punim kapacitetom dok su emocije uzavrele. Mnogo trenera je svjesno toga, ali rijetki to poštuju u praksi. Nakon perioda hlađenja, važno je napraviti analizu izvođenja s naglaskom na pozitivne aspekte izvođenja (uvijek ih ima bez obzira na ishod), naglasiti negativne elemente i završiti s pozitivnim. To je tzv. "sendvič pristup". Kod negativnih aspekata izvođenja važno je istaknuti što je pod kontrolom sportaša. Uglavnom se radi o određenim tehničko-taktičkim elementima koje je sportaš trebao, ali nije odradio.
Osim toga, bitno je naglasiti trud (angažman) jer je to nešto što svaki sportaš može kontrolirati. S tim je u vezi i pozitivno ponašanje (bodrenje, samogovor, rutine itd.) koje se očekuju od sportaša i dio su sportske izvedbe. Potencijalna zamka kod analize je kad se naglašavaju okolnosti na koje sportaš ne može utjecati (vremenski uvjeti, sudačke odluke, statistika, ozljede, organizacija natjecanja itd.). To je frustrirajuće zato što sportaš ne može na to utjecati, a ako vjeruje da to izravno utječe na ishod, u tom slučaju će se osjećati bespomoćno. Još je gore ako u pripremi nastupa to postane glavna misao i potencira se kroz najave (u medijima ili kroz razgovor među (su)igračima i trenerom).  Na taj se način stvara loša atmosfera i ostavlja dojam fatalističkog događaja, odnosno da neka "zla sudbina" određuje ishod nekog sportskog događaja. Stoga na samom kraju želim naglasiti da je od izuzetne važnosti redovito raditi analize izvođenja i bez obzira na ishod naglasiti one elemente na koje sportaši mogu izravno utjecati. Ostale čimbenike treba prihvatiti takve kakvi jesu i nastojati ih izbaciti iz fokusa.

Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
Sljedeće najave