Istraživanja pokazuju da bavljenje sportom može biti veoma korisno jer kod djece potiče odgovorno socijalno ponašanje, omogućuje bolji školski uspeh, usvajanje moralnih vrijednosti i navika zdravog življenja. Bavljenje sportom djecu uči timskom radu, samodisciplini, odgovornosti i toleranciji. Uz to, razvija njihove vještine suočavanja, tj. vještine savladavanja različitih problema, uči ih ustrajnosti, poštovanju autoriteta, razvija radne navike, jača njihov karakter, samopoštovanje i samopouzdanje.

Međutim, stručnjaci otkrivaju i “tamnu stranu” sporta koja vjerno odražava prenaglašavanje važnosti pobjede, odnosno vrhunskih rezultata čime se stvara potreba da dječji sport bude organiziran po modelu odraslih. Drugim riječima, djeci se "usađuju" pogrešni stavovi o sportu što u konačnici ugrožava psihološko zdravlje mladih osoba. Djeca koja su opterećena visokim očekivanjima (od roditelja i/ili trenera), stalnim kritikama i nezadovoljstvom vrlo lako mogu izgubiti interes za sport, odustati i potpuno napustiti sport. Mogu se javiti ponašanja poput nasilja, nesportskog ponašanja, agresivnosti, varanja i ostala neprikladna ponašanja.