Svjetska zdravstvena organizacija definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. U kontekstu sporta, mentalno zdrav sportaš ostvaruje maksimum svojih mogućnosti, prikladno se nosi s pritiskom natjecanja, marljivo trenira i napreduje. To su idealne okolnosti. No, u sportu često sportaši nailaze na određene prepreke koje negativno utječu na mentalno zdravlje. Neki od rizičnih čimbenika su: pretreniranost, ozljede, pritisak sudjelovanja na natjecanjima, postizanje vrhunskih rezultata, završetak karijere, korištenje psihoaktivnih sredstava (doping) i mnogi drugi. Rezultati istraživanja na uzorcima elitnih sportaša (koji se natječu na međunarodnim natjecanjima) pa i sportašima niže kvalitativne kategorije pokazuju da se sportaši suočavaju s ozbiljnim izazovima kako očuvati mentalno zdravlje. U nekim istraživanjima dva od tri sportaša su tijekom svoje karijere doživjela barem jednu veliku depresivnu epizodu (sniženo samopoštovanje, gubitak interesa za bilo kakve aktivnosti, smetnje spavanja i hranjenja, želja za odustajanjem od sporta itd.). Slični su nalazi istraživanja koja su ispitivala simptome anksioznosti (tjeskobe)

pri čemu je svaki drugi sportaš (skoro 50%) imao simptome anksioznosti prije i/ili za vrijeme natjecanja. Posebna priča su ozljede. Za neke sportaše ozljeda može značiti traumatično iskustvo koje, kao i kod depresije i anksioznosti, ponekad zahtjeva kliničku intervenciju. To znači da sportski psiholog u tom slučaju, ako procijeni da nije dovoljno kompetentan, u rad uključuje i stručnjaka na području kliničke psihologije (ili sportske psihijatrije) kako bi sportašu olakšao proces oporavka od ozljede. Postoje i slučajevi korištenja psihoaktivnih sredstava s ciljem povećanja učinka na sportskom borilištu, ali i korištenje alkohola i opijata s ciljem "oporavka" organizma od kroničnog stresa koji dolazi s natjecanjima. Neki simptomi ostaju i nakon završetka karijere, a ovisno o tome koliko je sportaš uspješno okončao aktivno bavljenje sportom, ti isti simptomi kasnije mogu biti manje ili više izraženi. U svakom slučaju, sportski psiholog može pomoći sportašu ponajviše u domeni prevencije narušavanja mentalnog zdravlja, ali i kroz proces savjetovanja u slučaju da dođe do određenih teškoća u psihosocijalnom funkcioniranju. Preporuka je konstantno raditi na psihološkoj pripremi kako bi se spriječili neželjeni učinci koji dolaze "u paketu" sa stalnim izlaganjem natjecanjima i ometajućim čimbenicima u karijeri (promjena trenera, kluba, financijska nestabilnost itd.) te kako bi se stekao svojevrstan imunitet na prijetnje mentalnom zdravlju. Ako imate dodatnih pitanja, budite slobodni javiti se. Do tada - sportski pozdrav! Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog