Kako biti u "zoni"?
Kako biti u "zoni"?
Vjerojatno ste čuli da sportaši i treneri koriste termin "zona". Obično se taj termin koristi kad se govori o obrambenoj taktici pokrivanja prostora ispred gola ili koša. Međutim, ovaj termin ima drugačije konotacije kad ga koristi sportski psiholog. Zona je skraćeni naziv od zone optimalnog funkcioniranja što u prijevodu znači da sportaš optimalno izvodi neku radnju i da uživa u tome što izvodi. Kad smo u zoni gubimo pojam o vremenu, usmjereni smo samo na bitno (ono što možemo kontrolirati), ne osjećamo napor kod izvođenja, nego sve radnje radimo s lakoćom, a izvedba sama po sebi donosi osjećaj zadovoljstva. Postavlja se pitanje: kako doći do toga da budemo u zoni i uživamo u sportskoj izvedbi? Odgovor se nalazi u mentalnoj pripremi i korištenju specifičnih tehnika kako bismo stvorili preduvjete da budemo u zoni. Sportaši često izvode nekakve rutine koje im usmjeravaju fokus na ono što je bitno za njihovu izvedbu. To podrazumijeva podsjećanje na ciljeve, vizualizaciju sportskog događaja i izvedbe, psihofizičko zagrijavanje, upravljanje uzbuđenjem i sve ostalo što povećava osjećaj kontrole nad događajem. Istina je da zonu ne možemo doživjeti kad bismo mi htjeli - do toga spontano dolazi
ako su zadovoljeni svi preduvjeti za uspješnu izvedbu i ako se poklope okolnosti koje nažalost nisu u našoj kontroli. Neizostavna faktor da bismo doživjeli zonu je i srednje visoko samopouzdanje, odnosno vjera u vlastite sposobnosti i vještine. Vjerojatno se pitate koliko zona može trajati jer, logično, sport je vrlo dinamičan i rijetko kad se dogodi da sportaš ima sve ove preduvjete za uspješno izvođenje. Ponekad je dovoljno da sportaš bude u zoni samo kratak vremenski period. Primjerice, kod izvođenja slobodnog udarca sportaš može napraviti kratku rutinu koja će mu pomoći da usmjeri fokus na izvođenje i postigne odlučujući pogodak na utakmici. S druge strane, ponekad sportaši znaju reći da su jedan period igre (poluvrijeme) igrali kao u nekom filmu - sve što su poželjeli, uspjeli su ostvariti. Toliko su bili samouvjereni da su imali dojam da ih protivnik ni na koji način ne može ugroziti. I na kraju - uspjeli! U sportu, kao i životu, nema garancija da ćete uspjeti. Međutim, korištenjem spomenutih tehnika i osvještavanjem raznim doživljaja u izvedbi možemo povećati vjerojatnost uspjeha. Budite uporni i vjerujte u sebe!
Sportski pozdrav!
Piše: Matej Fiškuš, mag.psych.